Vratiš život unazad, premotaš film, stisneš
pauzu i shvatiš. Mnogo si naučila kada si shvatila da ti je najbolji prijatelj
u ogledalu. U tvom
životu je bilo mnogo nepravde. Ljudima si otvorila svoje srce i ispričala im ono što
se u tebi sakupljalo godinama. Pružila si
im ruku, a oni su je iščupali cijelu. Ipak, kao i kroz cijeli život, ti si
vjerovala. Vjerovala si da se dobrota mjeri vremenom. Onim vremenom kada loše
postaje dobro. Vjerovala si da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu. Da
je ljubav ta koja pobjeđuje sve. Nikada te nije bilo sram voljeti. Nikada te
nije bilo sram pokazivati osjećaje. Nemati novca. Realnost te ubija, ali imaš snove
da živiš u njima. Nikada nisi mrzila. A ako si već morala, onda si mrzila kada su
se loše stvari događale dobrim ljudima.
Mnogo puta si se pitala zašto nije došao dok
si sa stola sklanjala vino staro deset godina i stolnjak koji ti je majka
isplela. Željela si isplakati sve. U zagrljaju. Vjerovala si u sebe. Vjerovala si u svoju prošlost. Imala si mnogo
ljudi oko sebe, ali nikoga da s tobom priča. Da s tobom šuti, sluša glazbu,
priča o povjerenju i snovima. Nikoga da s tobom kroji planove za budućnost. A
željela si.
Nema komentara:
Objavi komentar