Ona bi nekoga da je
voli. Da je i kada boli, samo zagrli. Pričala bi nekome o svojim bolima i
htjela bi saznati nečije vrline. Bila bi realna. Ona bi nekoga tko joj je odmor
od sopstvenih misli. Nekoga tko na njeno „Sve je u redu“ , zna da ništa nije u
redu. Htjela bi nekome pričati koliko voli sanjati svoj svijet u kojem je
sretna. I to svaku noć. Sanjati ono nemoguće za nju je moguće. Htjela bi nekoga
tko zna da joj tišina više prija nego komplimenti. Htjela bi da ju netko čuje i
kada ništa ne govori. Kao i kroz cijeli život, vjerovala je. A još više je
htjela da netko vjeruje u nju.
Netko tko će joj biti ruka za spas kada joj se
vrate tamne slike iz prošlosti. Netko tko zna da je patila i da još uvijek
pati. Ona bi nekoga da je voli, samo kada bi to netko želio.
Nema komentara:
Objavi komentar