U vrtu punom cvijetova ona je bila najljepši cvijet.
Pokušavali su shvatiti njena lutanja. Njene neprospavane noći. Na licu joj se
vidjela tuga. Takva je. Tužna, a uvijek vesela kao da nema briga. Oči su joj
sjajile, a u pogledu joj se vidio cijeli život. Čuvala
je svoj šarm. Čuvala je svoje snove. One dobre, čuvala je još više. Bila je za
primjer. Druge su plakale kad im pukne nokat, njoj je srce puklo, a imala je
najljepši osmijeh na svijetu. Takva je bila. Jednostavna. Kavu je pila sama.
Omiljene filmove također je gledala sama. U dukserici deset puta većoj od nje. Voljela je svoj život i uživala je u njemu. Ma da,
ponekad, kada joj je bilo najteže, njeni najbolji prijatelji su bili njeni
zidovi. Znala je da oni čuvaju najveće tajne. Nije
bila krpa kojom se briše pod. Sve joj je bilo lako. Pričali su o njoj svaša i
svaki put su je pokušali zgazit. Na kraju svake priče izašla je kao pobjednik.
Igrala je bolje od drugih. Mašta joj je bila jača.
Nema komentara:
Objavi komentar