Nisu snovi za badava

Oduvijek sam izrazito zavidio takvima kao tebi. Ne tebi kao osobi. Tebi kao osobi koja sanjaš.
Sjebala su te prazna osjećanja dvoličnih ljudi. Nijedan zamljotres, nijedna poplava  se ne može mjeriti sa dvoličnim ljudima. Znam da ne vjeruješ u ništa. Jednom si vjerovala previše, a ti isti ljudi su te naučili da ne vjeruješ nikome. One zanimljive stvari si prešutjela. Sakrila si ih duboko u sebi. Ponekad prošetaš kroz prošlost i uhvati te njena težina. Znam da pomiješaš karte i da se osjećaš kao da nemaš ništa, a ustvari imaš sve. Imaš život. Imaš isprepletene snove, slike i trenutke. Srce i pokoji uzdah. Imaš sreću s kojom ubijaš tugu. Nadaš se da će netko jednom shvatiti tvoja lutanja, maštanja i sanjanja. I da će ih znati pratiti. Podižeš svoje nebo u neke nepredvidive visine. Nema svemiru kraja, kao ni tvojoj mašti. Da su svi sanjali snove kao ti, znali bi sve. Shvatili bi sve. 

Nebeska igra bez granica

Volio sam one zimske šetnje po staroj ulici. Ispod zvijezdanog neba. Zvijezde su znale pjevušiti posebnu pjesmu. Znale su mi govoriti da ne žurim jer sve dođe u pravo vrijeme ako znam pričekati. Rekle su mi da imam posebnu zadaću. I da će me život mnogo puta udariti po rebrima. Rekle su mi da ću urušiti mnoge zidove i sagraditi mnoge mostove. Rekle su mi, onako potajno, da ću naučiti da život nema cijenu. I da me ne ovom putu prati anđeo koji pomakne svaki kamen ispod mojih nogu. Lebdio sam na zvijezdanim zrakama. A te zrake su se divile punom mjesecu. I nije taj sjaj bio za svakoga. A ni ta pjesma.

Ako ponekad...

Ako ponekad osjetiš da život ne ide i da vrijeme stoji, nastavi, samo nastavi dalje.
Ako ponekad osjetiš da te nitko ne razumije, nastavi, samo nastavi dalje.

Ako ponekad osjetiš da si loše, nastavi, samo nastavi dalje.

Ako ponekad osjetiš da si pogrešnim ljudima dala prave dijelove sebe, nastavi, samo nastavi dalje.

Ako ponekad osjetiš da si sve zvijezde padalice potrošila na jednu želju, nastavi, samo nastavi dalje.

Ako ponekad osjetiš da nemaš što da sanjaš i voliš, nastavi, samo nastavi dalje.

Ako ponekad drhtiš zbog straha da ćeš nekoga izgubiti, nastavi, samo nastavi dalje.

Ako ponekad osjetiš da nitko ne misli na tebe, ne brini, bar s tim nemaš problema.

Nisam baš siguran da u životu ide sve po zaslugama. Rijetko kad se dobro dobrim vratilo. Zato, čuvaj se za neka bolja vremena. Za neke bolje ljude. Za neki bolji univerzum. I uvijek nastavi dalje.

Pričali su mi

Pričali su mi da negdje postoji takva žena. Žena koja je za primjer. Žena koja se lijepo ponaša, nikome ne želi zlo, ne voli se svađati, ne dira ono što nije njeno i nikada ne vara. Žena koja voli srcem i dušom.
Pričali su mi da negdje postoji ona. Ona koja i dalje mašta o princu. Ona koja nikad ne zaboravlja. Ona koja će pogledati jedan film sto puta, zbog jedne scene. Ona koja vjeruje u magiju. Ona koja će se zaljubiti ako joj se samo nasmiješiš u prolazu. Ona koja se sjeća svega i koja će biti prijatelj svima. Ona koja noći provodi uz omiljene knjige, a dane uz omiljene ljude. Ona koja pamti samo dobro. Ona koja vjeruje ljudima.

Pričali su mi da negdje postoji ona. Ona koja bi nekoga voljela najviše na svijetu, samo kada bi to netko iskreno želio.

A ponekad se i ostvari...

Ne možeš osvojiti ženu ako joj kažeš da je lijepa. Zajebi to. To joj svi govore. Ženu osvojiš ako ne odustaješ od nje. Ako si joj ruka za spas. Ako joj ujutro napraviš doručak i probudiš je kako ne bi zakasnila na posao. Ako se uz tebe osjeća sigurno, ma koliko god jaka bila. Ako si joj odmor od svega. Ako na tvoje pitanje „Kako si?“, odgovara „Super sam,“ , a znaš da je zapravo slomljena, umorna, odbačena, mrtva iznutra... Ako je čuješ i kada ništa ne govori. Ako ostaneš uz nju kad sve ode do vraga. Ako ne želiš pogledati onu koja se skupo obukla jer imaš nekoga zbog koga zvijezde noću drugačije sijaju. Ženu osvojiš ako je njoj lijepo s tobom. Nema potrebe da budeš idealan. Bitno je da budeš iskren i odan. 

Tvoje oči mogu sve

Dugo sam razmišljao te noći. Nisam znao što bih joj poklonio. Rekli su mi da sve žene padaju na cvijeće i nakit. Ali ona nije bila kao sve. Ona je bila moja. Što će joj cvijeće kada će već sutra uvenuti? I taj skupocjeni nakit... Pa što će joj to? Svejedno će s vremenom izgubiti sjaj. Nisam je pokušavao kupiti. Učinio sam nešto za nju. Hodali smo ulicama grada, zaustavio sam skoro svakog prolaznika i rekao mu: „Ovo je moja djevojka!“ A onda sam pogledao njen osmijeh. Bio je mnogo ljepši nego da sam joj kupio cvijet. Odveo sam je u park i otjerao djecu s ljuljački kako bi se nas dvoje ljuljali. Osmijeh s njenog lica nije silazio. Kažem ti... Sve materijalne stvari će proći, zamijenit će ih neki bolji pokloni. Svi ti događaji i zajedničke ludosti ostat će vječno u njenom pamćenju. I znaš što? Svaki put kada ih se sjeti imat će onaj isti osmijeh. Osmijeh koji se ne može kupiti.

Rekao bih...

Rekao bih mu da te čuva. Ti si toliko jednostavna i klasična. Naljutiš se mnogo puta pa prešutiš dok jednom ne pukneš bez razloga. Kasnije ti bude žao, ali nisi od onih koje govore „izvini“. Samo zašutiš i skreneš pogled. Ne trebaš se brinuti, odgovorit ćeš mu. Nikada nisi bila od onih koji ignoriraju poruke nebitno koliko one glupe, nerazumne i besmislene bile. Okrenut ćeš se svaki put i gledati ga kako odlazi. Ostaješ budna do zore, iako se trebaš rano ustati, ali lijepo ti je dok pričate. Ne zamjeraš mu što ne pamti godišnjice i rođendane. Smiješ se uvijek. Ni ne zna koliko je zapravo sretan ako te uspije nasmijati. Pažljivo slušaš i pamtiš sve, iako znaš da neke stvari nisu točne. Pričaš sa žarom u očima i divno te je slušati čak iako tema nije zanimljiva. Rekao bih mu da te čuva jer dat ćeš mu snage i vratit ćeš mu nadu. Treba znati, da kad ti vjeruješ u nekoga, da ne postoji šansa za neuspjeh. Treba znati da odgovori na svaku tvoju provokaciju i da se ne stidi jer ti nikada ne osuđuješ. Rekao bih mu da te čuva jer voliš gledati zvijezdano nebo. Rekao bih mu da berete trešnje, sa nečijeg tuđeg drveta. Da se dogovarate kako da uzmete one najzrelije s vrha drveta, a da vas nitko ne vidi i ne čuje. Rekao bih mu da se mrštite kiselim trešnjama i da ti se smije jer su ti od njih usne crvene. Rekao bih mu da maštate, da prepričavate snove i da razgovarate očima. Rekao bih mu da sjednete na neku klupicu i da oboje prigrlite svoj svijet jednim rukama. Kad mu u nekakavo gluho doba noći stigne poruka na viber, sa pola promašenih slova, nadam se da će shvatiti šta ima.

Rekao bih mu da te čuva... Valjda zato što ja nisam znao, a trebao sam.

Putem svojih snova

Kada sam bio mali, zamišljao sam da je moj život film. S vremenom sam shvatio da u životu ne možeš staviti pauzu i ne možeš izrezati nešto što ti se ne sviđa. Ne možeš se vratiti na početak i ispraviti nešto što ne valja. Život je trijumf u kojem igraš samo jednu ulogu, sve dok se kamere ne ugase. Tokom moga odrastanja, moji vršnjaci su znali što žele postati kad odrastu. Jedni su željeli biti doktori, drugi policajci, treći pravnici...  Prije svega, gledao sam da postanem čovjek. Da oprostim, da kažem : „Ne mogu, sramota me je.“, da prekoračim preko svega, da pomognem slabijem, da budem iskren, da budem pošten, da vjerujem... Nadam se da je pošteno željeti drugom ono što i sebi želim. Ne znam da li ste sretali one osobe. Nisu za vas. Možda niste ni vi za njih, ali definitivno želite da budu sretne. I to je nesebično, to je ljudski, to je sasvim u redu. Bude ti krivo jer ti je stalo, a ne možeš ni protiv sebe. Teško je biti čovjek, previše komplicirano ponekad, zaista previše.

Priznao sam sve

Kada sam shvatio da najboljeg prijatelja imam u ogledalu, mnogo sam naučio. Naučio sam da kada je čovjek zaljubljen, to se vidi. Da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu. Da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način. Da je ponekad sve što netko treba, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje. Da su najjednostavnije šetnje u zimskim večerima s mojim ocem, dok sam bio dijete, učinile za mene čudo kada sam odrastao. Da je život kao rola toaletnog papira, što je bliže kraju, brže ide. Čudno je ovo moderno 21. stoljeće. Neki kažu da si glup ako nekome otvoriš svoje srce i ispričaš mu ono što se u tebi skupljalo godinama. Ja kažem NISI. Neki kažu da si lijen ako si doma bez posla. Ja kažem NISI. Neki kažu da je sramotno nositi odjeću koja nema potpis neke poznate marke. Ja kažem NIJE. Ako imaš curu, a ne varaš ju, neki smatraju da nešto nije u redu s tobom. Ja kažem da ako nemaš ono najvažnije i ljudsko u sebi, nisi ništa. Zato ne marim za tuđa mišljenja. Ni za ljude koji pričaju o meni. Imaš pravo misliti da ne znam ništa. Ja sam nitko. Ne mrzim nikoga, a ako već nešto moram mrziti, onda mrzim kada vidim da se loše stvari događaju dobrim ljudima. Ipak znam koje je točno rješenje kada zbrojim 2 i 2. Znam da se nikada nisam smijao nekome tko je osuđen na drugačiji život. Nije me sram voljeti. Nije me sram pokazivati osjećaje. Nemati novca. Ali posramim se sam pred sobom kada netko ponižava druge zbog siromaštva, bolesti, a ne zna da mu se sutra to isto može dogoditi. Znam da ljudi žive u očaju i strahu. I znam da nisam svjestan što me čeka sutra.

Vjerujem u tebe

Vjeruješ da se dobro dobrim vraća, ali često puta se zapitaš koliko dugo treba čekati da se dobro dobrim vrati. Vjeruješ da je zagrljaj najmoćnija stvar na ovom svijetu, ali nemaš nikoga da te zagrli. Iako su te uvjeravali u mnoge negativnosti, ti si ipak u tim negativnostima pronašla mnoge pozitivnosti. Znaš da ne postoji savršenost, ali ipak vjeruješ da za tebe postoji netko savršen. Upoznala si mnoge ljude. Nikada te nisu zanimali oni s dva lica. Upoznala si gospodu sa skupim odijelima, ali znala si da imaju jeftinu dušu. Upoznala si siromaha, obučenog u staru odjeću. Poklonila si tom istom siromahu pedeset kuna, iako si znala da je to posljednjih 50 kuna kojih imaš u novčaniku. Nikada nisi išla za izgledom jer si vjerovala da je karakter najbolje čovjekovo odijelo. Znam da je u tvom životu je bilo mnogo nepravde. Ljudima si pružila ruku, oni su je isčupali cijelu. Ipak, kao i kroz cijeli život, ti si vjerovala. Vjerovala si da se dobrota mjeri vremenom. Onim vremenom kada loše postaje dobro. Nitko se ne može mjeriti sa sretnom ženom. O nesretnoj ženi da ni ne pričam. Kada znaš da imaš dovoljno za skroman život, sretna si. Poštuješ jer znaš da se sreća ne može kupiti kraljem-novcem. Zapravo je čudno koliko nam vremena treba da sagradimo dvorac, a koliko nam treba da taj isti srušimo. Nemoj se mijenjati radi toga. Ljudi su izgradili Rim, zašto i ti nebi još jedan dvorac? I kad gubiš i kad dobivaš, nemoj se mijenjati. Vjerujem da si patila, ali isto tako vjerujem da si i praštala iako nisi trebala. Mnogo puta si ušla u jednosmjernu ulicu, ali uvijek si pronašla izlaz prema nazad. Mnogo puta si znala istinu dok su oni pričali laži, ali ti si šutjela. Nevjerojatno je kolika se hrabrost krije iza toga.Zamišljaš li ponekad kako bi bilo da sam ovo napravila drugačije, ili da to isto uopće nisam napravila? Vjerujem da ti se ponekad vraćaju potamnjele slike iz prošlosti, ma da ne bi trebale. Jedino što trebaš je da misliš na sebe. Negdje iza oblaka si zaboravila sebe, svoju sadašnjost i svoju budućnost radi jedne obične prošlosti. Nisi od onih žena koje pamte pa vrate. Pamtiš, ali nikada ne vratiš. Upravo te to čini drugačijom od drugih. Iako izgleda da su sve zvijezde iste, nisu, vjeruj mi. Tako je i sa ljudima. Ali ti dobro znaš kakvi su ljudi. Usporediti nebo bez zvijezdi je isto kao i usporediti tebe bez sreće. Reci mi kada je noć ljepša?