petak, 2. prosinca 2016.

Nebeska igra bez granica

Volio sam one zimske šetnje po staroj ulici. Ispod zvijezdanog neba. Zvijezde su znale pjevušiti posebnu pjesmu. Znale su mi govoriti da ne žurim jer sve dođe u pravo vrijeme ako znam pričekati. Rekle su mi da imam posebnu zadaću. I da će me život mnogo puta udariti po rebrima. Rekle su mi da ću urušiti mnoge zidove i sagraditi mnoge mostove. Rekle su mi, onako potajno, da ću naučiti da život nema cijenu. I da me ne ovom putu prati anđeo koji pomakne svaki kamen ispod mojih nogu. Lebdio sam na zvijezdanim zrakama. A te zrake su se divile punom mjesecu. I nije taj sjaj bio za svakoga. A ni ta pjesma.

Nema komentara:

Objavi komentar