Nebeska igra bez granica
Volio sam one zimske šetnje po staroj ulici.
Ispod zvijezdanog neba. Zvijezde su znale pjevušiti posebnu pjesmu. Znale su mi
govoriti da ne žurim jer sve dođe u pravo vrijeme ako znam pričekati. Rekle su
mi da imam posebnu zadaću. I da će me život mnogo puta udariti po rebrima.
Rekle su mi da ću urušiti mnoge zidove i sagraditi mnoge mostove. Rekle su mi,
onako potajno, da ću naučiti da život nema cijenu. I da me ne ovom
putu prati anđeo koji pomakne svaki kamen ispod mojih nogu. Lebdio sam na zvijezdanim
zrakama. A te zrake su se divile punom mjesecu. I nije taj sjaj bio za svakoga. A ni ta pjesma.
Nema komentara:
Objavi komentar