Drugačija

(...) Kao dijete, voljela je gledati zvijezde. Ljeti u kasne sate kada već svi spavaju. Te iste zvijezde gleda i danas i razmišlja zašto su tako lijepe, a tako daleke. Da je bar netko može shvatiti. Lijepa i drugačija djevojka, okružena zlim i nesretnim muškarcima. Dala bi pet godina života da ima nekoga tko će s njom, u staroj pidžami, sjediti i slušati glazbu. Dala bi pet godina života i ovo malo sreće što joj je ostalo da se može s nekim valjati po krevetu. Da bar netko može shvatiti njena lutanja. Njene snove.
Izgleda kao da je osuđena na tugu, a samo želi nekoga tko će ju grliti. Nekoga tko se smije i čita knjige. Nekoga tko se gađa s jastucima. Nekoga tko će joj spremiti večeru i obrisati stol.

Šteta što to nitko ne smije. Šteta što se “jeftino“ cijeni više od “drugačije“. Šteta.