Upoznala je mnoge ljude. Nikada je nisu zanimali oni s dva lica. Upoznala
je gospodu u skupim odijelima, ali znala je da imaju jeftinu dušu. Upoznala je siromaha,
obučenog u staru odjeću. Poklonila je tom istom siromahu deset eura, iako je znala
da je to posljednjih deset eura kojih ima u novčaniku. Nikada nije išla za
izgledom jer je vjerovala da je karakter najbolje čovjekovo odijelo. Ponekad je
zamišljala kako bi bilo da je nešto uradila drugačije ili da to isto uopće nije
uradila. Potamnjele slike iz prošlosti vraćale joj bi se svaku noć, ma da ne bi
trebale. Jedino što bi trebalo je da misli na sebe. Negdje iza oblaka je zaboravila
na sebe, na svoju sadašnjost i svoju budućnost radi jedne obične prošlosti.
Nije od onih žena koje pamte pa vrate. Pamtila bi, ali nikada nije vraćala.
Upravo je to čini drugačijom od drugih.
Nema komentara:
Objavi komentar