Miriše na nedostajanje

Mrzila je zimu, pitajući se da li je doista nekom stalo do nje. Te beskrajne noći koje traju vječno. Pune tuge i spokoja. Noći koje joj donesu sve loše. Mrzila je daljine, loše snove i predaleka maštanja. Ponekad bi razmišljala dugo u noć, ne znajući pravu definiciju tuge. Rekli su mi da je ta žena puna tuge, ali i da se prelijepo smješka dok joj se srce ledi. Rekli su mi mnogo toga, ne znajući da ona želi nešto što se rijetko cijeni i nije skupo. Ruža. Šetnja nedjeljom. Dva zagrljaja. Jedan da ubije tugu, a jedan da osjeti da je netko voli. Poneki luđak koji bi joj rekao koja majica mu je omiljena i poneka realnost koja bi joj pokazala da sivi dani dođu i odu. Nije trošila osmijeh na svakoga, doduše, čuvala ga je za nekoga tko će ju prepoznati. I još uvijek ga čuva.