Vjerujem u tebe

Vjerujem da si patila, ali isto tako vjerujem da si i praštala iako nisi trebala. Mnogo puta si ušla u jednosmjernu ulicu, ali uvijek si pronašla izlaz prema nazad. Mnogo puta si znala istinu dok su oni pričali laži, ali ti si šutjela. Nevjerojatno je kolika se hrabrost krije iza toga. Zamišljaš li ponekad kako bi bilo da sam ovo napravila drugačije, ili da to isto uopće nisam napravila? Vjerujem da ti se ponekad vraćaju potamnjele slike iz prošlosti, ma da ne bi trebale. Jedino što trebaš je da misliš na sebe. Negdje iza oblaka si zaboravila sebe, svoju sadašnjost i svoju budućnost radi jedne obične prošlosti. Nisi od onih žena koje pamte pa vrate. Pamtiš, ali nikada ne vratiš. Upravo te to čini drugačijom od drugih. Vjeruješ da se dobro dobrim vraća, ali često puta se zapitaš koliko dugo treba čekati da se dobro dobrim vrati. Vjeruješ da je zagrljaj najmoćnija stvar na ovom svijetu, ali nemaš nikoga da te zagrli. Iako su te uvjeravali u mnoge negativnosti, ti si ipak u tim negativnostima pronašla mnoge pozitivnosti. Znaš da ne postoji savršenost, ali ipak vjeruješ da za tebe postoji netko savršen. 

Šapat tvoga osmijeha

(...) Te večeri nije puno govorila, a mogla je. Imala je mnogo toga za reći, ali nije imala razloga.  Dopustila je da njen skromni pogled govori umjesto nje. Izgledala je kao netko kome hitno treba zagrljaj. Kao netko tko u sebi zna odgovor na svako pitanje, kao netko tko može reći nešto lijepo, kao netko tko može nasmijati. Bila je tiha. Mogla je osjetiti ono što nitko neće. Ličila je na osobu koja bi ti dala kišobran, dok bi ona kisnula. Nitko nije držao njen svijet dok je padala. A padala je. Pokušavala je sakriti svoje riječi, svoje osjećaje, a zaboravila je da je oči odaju. Zaboravila je da može naslikati svijet bojom nečijeg osmijeha samo da netko to isto želi.