A ponekad se i ostvari...

Ne možeš osvojiti ženu ako joj kažeš da je lijepa. Zajebi to. To joj svi govore. Ženu osvojiš ako ne odustaješ od nje. Ako si joj ruka za spas. Ako joj ujutro napraviš doručak i probudiš je kako ne bi zakasnila na posao. Ako se uz tebe osjeća sigurno, ma koliko god jaka bila. Ako si joj odmor od svega. Ako na tvoje pitanje „Kako si?“, odgovara „Super sam,“ , a znaš da je zapravo slomljena, umorna, odbačena, mrtva iznutra... Ako je čuješ i kada ništa ne govori. Ako ostaneš uz nju kad sve ode do vraga. Ako ne želiš pogledati onu koja se skupo obukla jer imaš nekoga zbog koga zvijezde noću drugačije sijaju. Ženu osvojiš ako je njoj lijepo s tobom. Nema potrebe da budeš idealan. Bitno je da budeš iskren i odan. 

Tvoje oči mogu sve

Dugo sam razmišljao te noći. Nisam znao što bih joj poklonio. Rekli su mi da sve žene padaju na cvijeće i nakit. Ali ona nije bila kao sve. Ona je bila moja. Što će joj cvijeće kada će već sutra uvenuti? I taj skupocjeni nakit... Pa što će joj to? Svejedno će s vremenom izgubiti sjaj. Nisam je pokušavao kupiti. Učinio sam nešto za nju. Hodali smo ulicama grada, zaustavio sam skoro svakog prolaznika i rekao mu: „Ovo je moja djevojka!“ A onda sam pogledao njen osmijeh. Bio je mnogo ljepši nego da sam joj kupio cvijet. Odveo sam je u park i otjerao djecu s ljuljački kako bi se nas dvoje ljuljali. Osmijeh s njenog lica nije silazio. Kažem ti... Sve materijalne stvari će proći, zamijenit će ih neki bolji pokloni. Svi ti događaji i zajedničke ludosti ostat će vječno u njenom pamćenju. I znaš što? Svaki put kada ih se sjeti imat će onaj isti osmijeh. Osmijeh koji se ne može kupiti.