Rekao bih...

Rekao bih mu da te čuva. Ti si toliko jednostavna i klasična. Naljutiš se mnogo puta pa prešutiš dok jednom ne pukneš bez razloga. Kasnije ti bude žao, ali nisi od onih koje govore „izvini“. Samo zašutiš i skreneš pogled. Ne trebaš se brinuti, odgovorit ćeš mu. Nikada nisi bila od onih koji ignoriraju poruke nebitno koliko one glupe, nerazumne i besmislene bile. Okrenut ćeš se svaki put i gledati ga kako odlazi. Ostaješ budna do zore, iako se trebaš rano ustati, ali lijepo ti je dok pričate. Ne zamjeraš mu što ne pamti godišnjice i rođendane. Smiješ se uvijek. Ni ne zna koliko je zapravo sretan ako te uspije nasmijati. Pažljivo slušaš i pamtiš sve, iako znaš da neke stvari nisu točne. Pričaš sa žarom u očima i divno te je slušati čak iako tema nije zanimljiva. Rekao bih mu da te čuva jer dat ćeš mu snage i vratit ćeš mu nadu. Treba znati, da kad ti vjeruješ u nekoga, da ne postoji šansa za neuspjeh. Treba znati da odgovori na svaku tvoju provokaciju i da se ne stidi jer ti nikada ne osuđuješ. Rekao bih mu da te čuva jer voliš gledati zvijezdano nebo. Rekao bih mu da berete trešnje, sa nečijeg tuđeg drveta. Da se dogovarate kako da uzmete one najzrelije s vrha drveta, a da vas nitko ne vidi i ne čuje. Rekao bih mu da se mrštite kiselim trešnjama i da ti se smije jer su ti od njih usne crvene. Rekao bih mu da maštate, da prepričavate snove i da razgovarate očima. Rekao bih mu da sjednete na neku klupicu i da oboje prigrlite svoj svijet jednim rukama. Kad mu u nekakavo gluho doba noći stigne poruka na viber, sa pola promašenih slova, nadam se da će shvatiti šta ima.

Rekao bih mu da te čuva... Valjda zato što ja nisam znao, a trebao sam.

Putem svojih snova

Kada sam bio mali, zamišljao sam da je moj život film. S vremenom sam shvatio da u životu ne možeš staviti pauzu i ne možeš izrezati nešto što ti se ne sviđa. Ne možeš se vratiti na početak i ispraviti nešto što ne valja. Život je trijumf u kojem igraš samo jednu ulogu, sve dok se kamere ne ugase. Tokom moga odrastanja, moji vršnjaci su znali što žele postati kad odrastu. Jedni su željeli biti doktori, drugi policajci, treći pravnici...  Prije svega, gledao sam da postanem čovjek. Da oprostim, da kažem : „Ne mogu, sramota me je.“, da prekoračim preko svega, da pomognem slabijem, da budem iskren, da budem pošten, da vjerujem... Nadam se da je pošteno željeti drugom ono što i sebi želim. Ne znam da li ste sretali one osobe. Nisu za vas. Možda niste ni vi za njih, ali definitivno želite da budu sretne. I to je nesebično, to je ljudski, to je sasvim u redu. Bude ti krivo jer ti je stalo, a ne možeš ni protiv sebe. Teško je biti čovjek, previše komplicirano ponekad, zaista previše.

Priznao sam sve

Kada sam shvatio da najboljeg prijatelja imam u ogledalu, mnogo sam naučio. Naučio sam da kada je čovjek zaljubljen, to se vidi. Da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu. Da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način. Da je ponekad sve što netko treba, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje. Da su najjednostavnije šetnje u zimskim večerima s mojim ocem, dok sam bio dijete, učinile za mene čudo kada sam odrastao. Da je život kao rola toaletnog papira, što je bliže kraju, brže ide. Čudno je ovo moderno 21. stoljeće. Neki kažu da si glup ako nekome otvoriš svoje srce i ispričaš mu ono što se u tebi skupljalo godinama. Ja kažem NISI. Neki kažu da si lijen ako si doma bez posla. Ja kažem NISI. Neki kažu da je sramotno nositi odjeću koja nema potpis neke poznate marke. Ja kažem NIJE. Ako imaš curu, a ne varaš ju, neki smatraju da nešto nije u redu s tobom. Ja kažem da ako nemaš ono najvažnije i ljudsko u sebi, nisi ništa. Zato ne marim za tuđa mišljenja. Ni za ljude koji pričaju o meni. Imaš pravo misliti da ne znam ništa. Ja sam nitko. Ne mrzim nikoga, a ako već nešto moram mrziti, onda mrzim kada vidim da se loše stvari događaju dobrim ljudima. Ipak znam koje je točno rješenje kada zbrojim 2 i 2. Znam da se nikada nisam smijao nekome tko je osuđen na drugačiji život. Nije me sram voljeti. Nije me sram pokazivati osjećaje. Nemati novca. Ali posramim se sam pred sobom kada netko ponižava druge zbog siromaštva, bolesti, a ne zna da mu se sutra to isto može dogoditi. Znam da ljudi žive u očaju i strahu. I znam da nisam svjestan što me čeka sutra.

Vjerujem u tebe

Vjeruješ da se dobro dobrim vraća, ali često puta se zapitaš koliko dugo treba čekati da se dobro dobrim vrati. Vjeruješ da je zagrljaj najmoćnija stvar na ovom svijetu, ali nemaš nikoga da te zagrli. Iako su te uvjeravali u mnoge negativnosti, ti si ipak u tim negativnostima pronašla mnoge pozitivnosti. Znaš da ne postoji savršenost, ali ipak vjeruješ da za tebe postoji netko savršen. Upoznala si mnoge ljude. Nikada te nisu zanimali oni s dva lica. Upoznala si gospodu sa skupim odijelima, ali znala si da imaju jeftinu dušu. Upoznala si siromaha, obučenog u staru odjeću. Poklonila si tom istom siromahu pedeset kuna, iako si znala da je to posljednjih 50 kuna kojih imaš u novčaniku. Nikada nisi išla za izgledom jer si vjerovala da je karakter najbolje čovjekovo odijelo. Znam da je u tvom životu je bilo mnogo nepravde. Ljudima si pružila ruku, oni su je isčupali cijelu. Ipak, kao i kroz cijeli život, ti si vjerovala. Vjerovala si da se dobrota mjeri vremenom. Onim vremenom kada loše postaje dobro. Nitko se ne može mjeriti sa sretnom ženom. O nesretnoj ženi da ni ne pričam. Kada znaš da imaš dovoljno za skroman život, sretna si. Poštuješ jer znaš da se sreća ne može kupiti kraljem-novcem. Zapravo je čudno koliko nam vremena treba da sagradimo dvorac, a koliko nam treba da taj isti srušimo. Nemoj se mijenjati radi toga. Ljudi su izgradili Rim, zašto i ti nebi još jedan dvorac? I kad gubiš i kad dobivaš, nemoj se mijenjati. Vjerujem da si patila, ali isto tako vjerujem da si i praštala iako nisi trebala. Mnogo puta si ušla u jednosmjernu ulicu, ali uvijek si pronašla izlaz prema nazad. Mnogo puta si znala istinu dok su oni pričali laži, ali ti si šutjela. Nevjerojatno je kolika se hrabrost krije iza toga.Zamišljaš li ponekad kako bi bilo da sam ovo napravila drugačije, ili da to isto uopće nisam napravila? Vjerujem da ti se ponekad vraćaju potamnjele slike iz prošlosti, ma da ne bi trebale. Jedino što trebaš je da misliš na sebe. Negdje iza oblaka si zaboravila sebe, svoju sadašnjost i svoju budućnost radi jedne obične prošlosti. Nisi od onih žena koje pamte pa vrate. Pamtiš, ali nikada ne vratiš. Upravo te to čini drugačijom od drugih. Iako izgleda da su sve zvijezde iste, nisu, vjeruj mi. Tako je i sa ljudima. Ali ti dobro znaš kakvi su ljudi. Usporediti nebo bez zvijezdi je isto kao i usporediti tebe bez sreće. Reci mi kada je noć ljepša?